fbpx

book hr banner 130x1000px

Moj se život konačno maknuo s mrtve točke!

Nitko od nas nije osuđen na uzaludan i besmislen život!

Ovo svjedočanstvo ohrabrit će sve one kojima u životu ne ide. Postoji rješenje. Nitko od nas nije osuđen na uzaludan i besmislen život!

 „Nisu mi se otvarale životne mogućnosti, a ono što bih započela dovršavalo se teškom mukom ili nikako...“

Željela bih posvjedočiti lijepo iskustvo molitvene pomoći koju sam primila od zajednice Kristofori.

Život mi je stajao na mrtvoj točki

U vjeri sam bila već dulje od desetljeća te sam se trudila voditi redoviti sakramentalan život (temeljito sam se ispovjedila, svaki sam dan prisustvovala svetoj misi, često molila devetnice, dovršila sam pobožnost prvih petaka, prvih subota i molitvi sv. Brigite, poštovala post i nemrs, odlazila na duhovne obnove kad god je bila prigoda, čitala Sveto pismo i činila djela duhovnoga i materijalnoga milosrđa u skladu sa svojim mogućnostima, a često i iznad. Na karizmatskim sam obnovama više puta primila tjelesno ozdravljenje te su se pojedine životne situacije čudesno rješavale; mnoge su bile beznadne i riješile su se na nevjerojatan način. Često sam na sebi osjećala milost Božju, ali mi je život u glavnim područjima (posao, društveni život, brak) stajao na mrtvoj točki.
Naime, nakon propasti tvrtki u kojima sam radila i preživljavanja honorarnim radom, niz se godina nikako nisam uspijevala zaposliti unatoč visokomu obrazovanju i osposobljenosti. Na kraju sam se nekako uspjela zaposliti na vrlo neprikladnome radnom mjestu na koje su se primale osobe s daleko nižom stručnom spremom od moje, s izrazito niskim primanjem, kratkotrajnim i neizvjesnim ugovorima koji su se produljivali ovisno o radnom učinku te uz nemogućnost napredovanja. Nakon nekog vremena dala sam otkaz uz osjećaj velikoga olakšanja, ali svaki daljnji pokušaj zapošljavanja koji mi se ukazivao iz nekog bi se razloga izjalovio, unatoč tome što bih zadovoljila na provjerama sposobnosti i kvalifikacija. Svi su se čudili što mi se godinama ne otvara nikakav prikladan posao.

„Što bih još trebala učiniti da mi život konačno počne normalno teći?“

Ni s privatne strane nije bilo uspjeha jer sam živjela u izoliranosti, sa siromašnim društvenim životom unatoč tomu što sam se trudila osluškivati Božji poticaj i prilaziti ljudima, prva pružati ruku ne bih li sklopila nova poznanstva i prijateljstva. Ni po pitanju braka ništa se nije događalo unatoč višegodišnjoj molitvi i življenju u vjeri i nadi da će se i to jednoga dana ostvariti. Puno sam puta molila Gospodina da mi pokaže kojim mi je putem ići te ako je za mene duhovni poziv, da mi to jasnije posvijesti. Osim nekoliko jasnih naznaka da je za mene obiteljski život, Gospodin mi ništa konkretnoga nije otvorio. Tijekom godina na mene je polagalo ruke više domaćih i inozemnih karizmatika s različitim darovima Duha Svetoga, ali nitko nije ništa konkretno govorio o mogućim uzrocima ovakvoga stanja. Čak sam nekoliko karizmatika bila pitala zašto je moje stanje takvo i radi li se tu, možda, o nekakvomu grijehu koji sam zaboravila ispovjediti, ali nitko mi nije pružao nikakav konkretan odgovor osim što je jedan bio kratko izjavio da se kod mene ne radi o grijehu. Ozračje u mojoj obitelji bilo je teško; česti su bili pritisci, i optuživanje da sam sama kriva što se situacija ne rješava. Prihvaćala sam takvo stanje tumačeći ga kao oblik trpljenja koji trebam proći kao naknadu za svoje grijehe i vježbu u strpljivosti te sam vjerovala da mi Gospodin time usavršuje dušu za vječnost i da se, bez obzira na moguće uzroke, sve to treba bez prigovora izdržati.
Neposredno prije ljeta 2014. g. obitelj me odjedanput počela silno pritiskati – insistirali su da pod svaku cijenu prihvatim sezonski posao, koji nije zahtijevao nikakve kvalifikacije i bio je minimalno plaćen. Iako mi nije teško obaviti nikakav posao, zapošljavanje na tom radnom mjestu predstavljalo mi je problem jer bi bilo postalo sastavnim dijelom mog životopisa te bi mi dodatno otežalo daljnje nalaženje posla u struci. Budući da su pritisci postali doslovno neizdrživi, uporno sam se pitala zašto mi se sve ovo događa unatoč mojoj revnosti za vjeru, zašto situacija postaje sve gorom umjesto boljom te što bih još nakon svega trebala učiniti kako bi mi život konačno počeo normalno teći.

Konačno oslobođenje na molitvi

U toj agoniji sjetila sam se mogućnosti za pojedinačnu molitvu za koju sam bila saznala na susretima Kristofora. Poslala sam upit i dobila odgovor te sam stupila u kontakt s bratom iz Zajednice koji je prema daru spoznanja tijekom prvoga razgovora vidio da opterećenje nad mojim životom dolazi od grijeha mojih predaka. To je pojasnilo i nadopunilo moje ranije spoznaje o bližim precima i njihovu većemu odstupanju od Gospodnjega zakona tijekom ovozemaljskoga života. Ujedno je objasnilo i velik broj loših sudbina u široj obitelji (tragičnih, preranih smrti, bezbračnosti, nemogućnosti stjecanja potomstva, psihičkih i duhovnih problema, mržnji i svađa među rođacima za imovinu, njihovu nasilnost zbog koje se policija mora umiješati i dr.).
Tijekom tri takve molitve s bratom iz Zajednice vidjelo se i to da je na mene prije mojega rođenja bio bačen urok, koji me cijeloga života sputavao i uslijed kojega mi se nisu otvarale životne mogućnosti, a ono što bih započela dovršavalo se teškom mukom ili nikako. Osim dara spoznaje, brat iz Zajednice ima i snažan autoritet kojim je doslovce razbio to duhovno zlo koje me je bilo sputavalo cijeloga života. Pri svakomu od ovih molitvenih razgovora jasno sam osjećala trenutno rasterećenje, do te mjere da sam se osjetila slobodnom i ispunjenom Duhom Svetim. I ranije sam znala osjećati milost Božju na sebi, ali sam uvijek u određenoj mjeri morala činiti i umni napor da bih si posvijestila Božju blagodatnost toga osjećaja, dok sam nakon ovih molitvi bila više prožeta Duhom Svetim i bez ikakvoga sam umnog naprezanja osjećala radost i zadovoljstvo.

Napokon se sve pokrenulo!

Od tada se sve oko mene počelo, iako polako, mijenjati; silan pritisak obitelji na mene trenutno je nestao, upravo kako je brat bio rekao, obitelj je sama odustala od početnog insistiranja. Šest mjeseci potom dobila sam primjerniji posao. Stvari se polako kreću prema naprijed, a ja sam bratu koji je za mene molio zahvalna za pažnju i susretljivost u mojoj tada krajnje velikoj potrebi. Dala sam služiti i svetu misu u znak zahvalnosti Gospodinu što me je usmjerio na pravu pomoć i dopustio da se sve uspješno riješi, te kao molitvu da svima koji su mi pomogli u tim teškim trenutcima udijeli sve potrebno za zdravlje njihovih duša i tijela.
Napomenula bih još i to da sam kasnije i prijateljicu uputila na mogućnost ove molitve te je njezino dijete koje je bolovalo od borelioze, ali koje nikada nije imalo precizno utvrđenu dijagnozu, iako je bilo kod najboljih hrvatskih i njemačkih stručnjaka, primilo oslobođenje od okultne sile koja je bila nad njim i situacija se smirila a dijete otada živi normalnim životom.
Zahvaljujem Zajednici na predanomu služenju, a Gospodinu na otkupljenju naših grijeha i grijeha naših predaka te na tome što nam već ovdje daje predokus života u punini. Bog vas blagoslovio!

Tags: Molitva